Korčula

Jedan od najljepših srednjovjekovnih gradova na jadranskoj obali

Povijest

Povijest svakog grada na istočnoj obali Jadrana je priča za sebe, originalna i jedinstvena, ali ta povijest je istovremeno dio zajedničke sudbine Hrvatske i Dalmacije tokom minulih stoljeća.

Grad Korčula na istominemo otoku je smješten na strateškom položaju na malom poluotoku sa kojeg se oduvijek kontrolirao najstariji pomorski put i tjesnac između otoka Korčule i poluotoka Pelješca. U današnjim vremenima kada je to manje važno, Korčula je grad zanimljive povijesti i ugodno turističko iskustvo, uz Dubrovnik najvažnija turistička destinacija na jugu Dalmacije.

Danas je taj grad orijentiran na turizam i diskretno njeguje svoju tradiciju sa odmjerenim odmakom od suvremenosti. U kamenim kaletama se uz duh prošlosti osjeća se i bezvremenska ljepota života na Mediteranu danas i to je zaista grad po mjeri čovjeka u antičkom smislu. Na otoku se ljudi bave vinogradarstvom i maslinarstvom, a nastavlja se i višestoljetna tradicija brodogradnje i klesarstva.

Nadaleko su poznata vina sa tog otoka. Grad i akvatorij otoka su atraktivna destinacija i za nautičare. Mada se često govori o Korčuli kao o „malom Dubrovniku“, to je samo površni dojam jer taj grad ima svoj originalni karakter. Uostalom sve je u Dalmaciji u isti trenutak jako slično i različito, u samo stotinjak milja plovidbe, potpuno se promijeni krajobraz i vizure, ali kamen, pučka arhitektura, polja, ljudi i ugođaj su skoro isti.

Povijest grada Korčule

Povijest svakog grada na istočnoj obali Jadrana je priča za sebe, originalna i jedinstvena, ali ta povijest je istovremeno dio zajedničke sudbine Hrvatske i Dalmacije tokom minulih stoljeća. To se može reći i za grad zanimljive povijesti, iznimnog urbanizma i kvalitetne arhitekture, grad Korčulu na istoimenom otoku. Priča o Korčuli je zapravo priča o Dalmaciji

Posljednjih desetljeća posjet tom biseru Jadrana uglavnom dio ljetnog i turističkog iskustva, no Korčula se prije svega može doživjeti kao iskustvo uranjanja u povijest i upoznavanje urbanističke i graditeljske baštine ovog dijela Mediterana.

Najstariji tragovi civilizacije na otoku datirani su još u pretpovijest, a prva naselja osnivaju Grci u 5. stoljeću prije Krista. Nešto kasnije otok koloniziraju Grci sa Isse (Vis). Issa je u to vrijeme bila najmoćnija sila na Jadranu, dok su na obali i unutrašnjosti dominirali Iliri. Dolaskom Rimljana na istočnu obalu Jadrana, slabi utjecaj Isse i Ilira, te otok postaje dio Rimske provincije Dalmacije na prijelazu tisućljeća.

Grad Korčula se odmah u početku nametnuo kao središte otoka zbog svog iznimnog strateškog položaja na malom poluotoku sa kojeg se kontrolirao najstariji pomorski put i tjesnac između otoka Korčule i poluotoka Pelješca.

Stoljećima u antička vremena i kasnije, istočna obala Jadrana i zaštićeni akvatorij između dalmatinskih otoka je bio ruta plovidbe brodova u ovom dijelu Mediterana. Tada su se i glavnina trgovine, izmjene dobara i komunikacija odvijali morskim putem i jaki pomorski centri kao primjerice Venecija, Dubrovnik i Korčula su bili pomorske sile i centri moći. Prodorom i dolaskom Hrvata na obalu dio romanskog stanovništva iz Salone je osim na Brač i Hvar izbjegao i na Korčulu. Kasnije osnivanjem hrvatske kneževine i kraljevine taj dio populacije se asimilirao sa doseljenicima i grad nastavlja mediteransku multikulturnu tradiciju u utvrđenim naseljima. Prepoznatljivi dio te tradicije je folklorna igra Moreška. Taj ples sa sabljama se bati (pleše) već 500 godina i vidljiv je maurski utjecaj.

Urbanizam, koncepcija i oblik grada kakvog danas vidimo je formiran još u ranom srednjem vijeku, kada je na strateškom položaju na poluotoku izgrađen utvrđeni grad u najboljoj tradiciji srednjovjekovnog urbanizma. U tlocrtu se prepoznaje oblik riblje kosti sa strogom kompozicijom glavne ulice i pokrajnjih ulica i unutar tako zadanih gabarita se smještaju kuće, palače, crkve i trgovi. Korčula je bila opasana moćnim kamenim zidinama i kulama, od kojih su većina i danas u potpunosti sačuvane. Prevladavajući stil u stambenoj, vojnoj i sakralnoj arhitekturi je gotičko-renesansni stil. Taj otok je bio poznat po svojim klesarima i brodograditeljima i uz poljoprivredu i pomorstvo, to je bila osnova lokalne ekonomije. Klesari i graditelji su radili i u drugim gradovima na obje strane Jadrana, dok su brodograditelji svoju vještinu izvozili u druge dalmatinske gradove. Tako su primjerice poznati brodograditelji iz Betine, zapravo doseljenici iz porodice Filipi sa Korčule koji su širili vještinu gradnje drvenih brodova i njihova selidba na otok Murter je u dokumentima zabilježena u sedamnaestom stoljeću.

Najznačajniji objekt u gradu je gotičko-renesansna crkva sv. Marka građena tokom 14. i 15. stoljeća kada komuna bilježi procvat, ponajprije zbog klesarstva. Osim rada Marka Andrijića, najpoznatijeg klesara koji je radio i u Dubrovniku, u crkvi smještenoj na dominantnom položaju usred grada na uzvisini, čuvaju se i dva djela Jacopa Tintoretta koji prikazuju sv. Marka. Kult tog sveca se pripisuje utjecaju Venecije u to doba. Inače Korčulani štuju kult sv. Todora, sveca koji je blizak bizantskoj tradiciji i dio tih utjecaja se može razaznati u sakralnoj arhitekturi u gradu.

Pravni okvir za sve te aktivnosti je bio Statut grada Korčule iz početka trinaestog stoljeća kojim je reguliran život u tom gradu. Taj statut, uz Splitski statut smatra se najstarijim pravnim spomenikom u ovom dijelu Europe i radi se o simbiozi slavenske i romanske pravne tradicije. Uglavnom se bavi komunalnom i poljoprivrednom problematikom, najvažnijim aspektima tadašnjeg života, za razliku od Splitskog koji se malo šire bavi i uređivanjem odnosa Crkve i komune.

Osim po velikoj klesarskoj i pomorskoj tradiciji, Korčula je poznata po bratovštinama, uobičajenom interesnom organiziranju u srednjem vijeku. Najpoznatije ime koje se vezuje uz grad je naravno Marco Polo. Njegovo ime se spominje i uz pomorski boj Venecijanske i Genoveške flote 1298. u vodama Korčule. Najpoznatija povijesna priča je obrana grada od Otomana Karakozija 1571. godine. Nakon pada Venecije i kratkotrajne okupacije Francuza, kao kuriozitet bilježimo i englesku dvogodišnju okupaciju otoka. Tada grad kao i ostatak Dalmacije postaje dio Austro-Ugarske monarhije, pa dvije Jugoslavije, da bi danas bio u samostalnoj Hrvatskoj i Europskoj Uniji.

Vrijeme

Provjeri vremensku prognozu